Objavljen: Građevinar 75 (2023) 7
Tip rada: Izvorni znanstveni rad
Preuzmi članak (HR verzija): PDF
Preuzmi članak (EN verzija): PDF

Utjecaj mineralogije gline na nedreniranu posmičnu čvrstoću pomoću pokusa s padajućim šiljkom

Granice konzistencije su osnovni parametri koji se primjenjuju kao standardni ulazni podaci za bilo koji program istraživanja tla za procjenu geotehničkih svojstava sitnozrnatog tla. Primarni je cilj ovog rada istražiti varijabilnost u nedreniranoj posmičnoj čvrstoći glina s različitim svojstvima plastičnosti na temelju udjela finih čestica, mineralogije gline i sposobnosti apsorpcije vode. Kako bi se postigao taj cilj, provedena su 33 pokusa s padajućim šiljkom na mješavinama gline niske, visoke i vrlo visoke plastičnosti. Različite mješavine različite plastičnosti osigurane su pripremom smjesa Na-montmorilonita (NaM)/Ca-montmorilonita (CaM), Na-montmorilonita (NaM)/kaolinita (K), i Na-montmorilonita (NaM)/sepiolita (S). Prema eksperimentalnim rezultatima, najviša granica tečenja (LL) dobivena je u 100 % NaM gline pri 255,07 %, dok je najniža LL dobivena u 100 % S gline pri 33,55 %. Najveća nedrenirana posmična čvrstoća dobivena je na 160 kPa pri 30 % vlažnosti u 100 % NaM gline, a najmanja nedrenirana posmična čvrstoća dobivena je na 10 kPa pri 100 % S gline pri istoj vlažnosti. Stoga, na temelju eksperimentalnog okvira, dobivene su empirijske jednadžbe koje se mogu primijeniti za utvrđivanje odnosa između prodiranja šiljka i vlažnosti, granice tečenja i udjela gline te nedrenirane posmične čvrstoće i prodiranja šiljka.

LICENCA:

This paper is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.